Untitled AI art by @hardworking-juniper

Vuk je pogledao psa s prijekorom i upitao: — Rođače… reci mi, što misliš o ljudima? Pas je spustio pogled. Glas mu je bio tih, umoran: — Kad žele nekoga uvrijediti… nazovu ga psom. Vuk podiže obrvu, iznenađen: — Jesi li povrijedio njihovu djecu? — Nisam. — Jesi li ih izdao? — Nikada. — Jesi li bdio nad njima, štitio ih od mene, noć za noći? — Da, uvijek. Vuk se gorko nasmiješio: — A reci mi… kako nazivaju one kojima se dive? Hrabre, pametne, neovisne? Pas je uzdahnuo: — Zovu ih… vukovima. Nastala je tišina. Napokon je vuk, s osmijehom, odmahnuo glavom: — Zar ti nismo od početka govorili da budeš jedan od nas? Ja sam im uništavao stada, plašio im djecu, zadavao im muke… A ipak, kad žele nekoga uzvisiti — usporede ga sa mnom. Približio se psu i dodao šaptom: — Zapamti to, rođače: ljudi poštuju onoga koji ih tlači… a ponižavaju onoga koji im je bio vjeran. Ni ja ne razumijem to, ali jednostavno su takvi. (